Išao ja sa bratom gde I on. A on stalno sa muzičarima. Svira klarinet I još nekoliko instrumenata. A ja skroz operisan.
Jednom prilikom na svirci, gazda zakljucao vrata I došao do stola gde sam sedeo ( ono, muzički sto), I pita me:
“Ko si ti?
“Pa muzičar, ko sam!” –I odmah mi na pamet pala ona scena sa Borom…
“A šta sviraš?”-pita me gazda…
“Ne sviram ništa, pevam, kao rezerva ako pukne glas ovom prvom pevaču”, lupetam za medalju…
“Vidi sine, nisam ugovarao muziku sa dva pevača, a nisi ni pevajka…Ajde sada ti da pevaš za mene!!!”
Ok, ustanem ja, muzičari videli frku, okrenuli se prema meni I klimaju glavom u znak odobravanja, kao-pevaj sada, dosta si uživao. Reko u sebi: a da odem tetki da odnesem….
I ja počnem solo da pevam pesmu “Volela me jedna Vranjanka”…
Gazda mi pokazao a ja se popeo na stolicu, pa sve zanosim ko pravi…Muzika krenula sa pratnjom, a već posle prve strofe, uskoči u pomoći pravi pevač.
Izgleda da sam gazdu pogodio pesmom, ili bio budala, mozda pijan, samo znam da mi zalepio 20 maraka na čelo…Koliko mi je čelo, mogao je I hiljadarku ladno da mi zalepi. Tu se ja opustim I krene ludilo. Posle kroz priču sa muzičarima dodjemo do zaključka da je ispalo super I da umesto tih 20 dm gazda mogao ladno da mi zalepi I jednu vaspitno – popravnu…
**************
Sada se prisečam još jednog lepog dogadjaja. Pre 20 godina, radio sam u privatnom preduzeću “AJA” Dobri Do kod Kuršumlije sa sedištem u Nišu. Kada smo otvarali fabriku za preradu drva u mestu Dobri Do, svirao je orkestar PGP-a a pevao čuveni Staniša Stošić. Imao sam zadovoljstvo da ga vozim iz Beograda I kasnije za Prištinu gde je u hotelu Grand bio smešten.
Moje zadovoljstvo je ogromno a tih nekoliko sati sa njim su mi učinili da shvatim kako je veliki gospodin, kako je bio kulturan I fin. Slušajući Stanišu kako je pevao, slobodno mogu da kažem da je uživo zvučao mnogo bolje nego sa ploča ili kaseta.
******************
Posle 20 godina I malog prisećanja, muzičari su mi ponudili da probamo ponovo. Nisam odbio, pogledajte:
DedaBor Vranjanka Stanisa Stosic from Vladimir Stankovic on Vimeo.
Neka se niko ne ljuti što skrnavim I unakažavam ovako lepu pesmu I izvodjenje Staniše Stošića, ali nisam mogao da izdržim da ne izmešam malo ovaj video. Ipak sam morao malo da cenzurišem neke delove,lol 😛
Uostalom, šta to ćike rade kasno u biblioteci? Čitaju, obnavljaju, preslišavaju se. Solfedjo je grupni , tj.timski rad…
Ljubav, muzika I sve nešto lepo…
Ova divna pesma me uvek seti na moju seku koja je u SAD. Još jedan dokaz da “Ko peva zlo ne misli.” Eto ideje kako zaraditi ekstra kintu ako ste spremni da rizikujete neku neprijatnost od pijanih gostiju. 🙂
A duet Deda&Staniša Stošić… šta reći osim “Bez starca nema udarca.” 🙂 Divno.
Ala vera ,pevas ko slavuj 🙂
Predivno, prosto sam ostala bez daha. Svaka čast!
Svaka čast, ispalo je super. A i treba skupiti hrabrosti da se otpeva ovakav hit, svaka ti čast… Nije on za džaba nalepio 20 marona 😀
Deda bre, pa sestru sam nazvala po ovoj pesmi, ‘oću da pevam, plačem i razbijam čašeeeeeeeeee! 😀
Vid’ njegaaaaaaaaaaa! 😆 Lolčina bre!
E, sa takvim se predznanjem ide u kafanu!
😀
Ovde jedan veliki postovaoc Stanise Stosica, a narocito ove pesme.
Deda pevas bre za 10 🙂
Nemam reci… izbor pesme – 10, muzika – 10, performance – 10!
Prava steta sto nemas snimak tvog premijernog izvodjenja ove pesme i onih 20 DM-a na celu… 🙂
jest, reče ti Šaputalica 😀 ja ću da klimam glavom i pevušim, svaka ti čast!
Znači, to sam propustila? 😆
Ala ste me nahvalili, jos cu da uobrazim da znam da pevam…ccc 😛 😀
Ja napisah kako skrnavim delo i prelepu pesmu a vi kontra…
Nema veze, kad pogledam kako neki pevaju, sa sigurnoscu mogu da tvrdim da mogu i ja…ccc 😀
LOLCINA
Ijaooooooooooooooooooo
idi bre kume,ziveo ti meni hiljadu godina! 🙂